Kako socijalni poduzetnici mogu dati 'novi pogled' zemljama u razvoju?

Godine 1984. Jordan Kassalow, student oftalmologije u Bostonu, volonterski je liječio stotine pacijenata u ruralnim dijelovima Meksika. Mnogi od njih su mnogo su muke pokušavali pronaći posao zbog lošeg vida, no nisu si mogli priuštiti nikakvo pomagalo. Od njih 70 posto koji su trebali dioptrijske naočale, Kassalow je shvatio da će polovici odgovarati oni gotovi modeli koji se mogu kupiti u većini ljekarni i prodavaonica.

„Zašto ne bismo naučili lokalno stanovništvo da prodaje naočale za čitanje“, pomislio je. Sedamnaest godina kasnije Kassalow i njegov prijatelj Scott Berrie utemeljili su neprofitnu organizaciju koja se danas zove VisionSpring. Oko 9.000 žena u mreži ove oranizacije profalo je 600.000 komada osnovnih naočala za čitanje u sedam zemalja, uključujući i Bangladeš, Indiju i Južnu Afriku.

Uskoro su otvorili i prvu prodavaonicu u El Salvadoru, u kojoj je radio oftalmolog i još šest zaposlenika, koji su prodavali skuplje naočale i leće po receptu, ali i obične naočale za čitanje. Berrie je napustio organizaciju 2007. godine. S 290.000 američkih dolara godišnjeg prihoda, VisionSpring, začudo, još je uvijek prilično ovisio o dobrovoljnim prilozima i donacijama.

Izgraditi samodrživu djelatnost

U 2010. taj je prihod iznosio 1.7 milijuna američkih dolara, no Kassalow je imao veći cilj: izgraditi samodrživu djelatnost. “Svaki dolar prihoda ili vanjskog financiranja uložili smo u pronalazak mjerljivog, profitabilni poslovni model”, rekao je.

Kassalow je počeo napredovati. Godine 2005. je opremio svoju vojsku prodavačica - uglavnom majki željnih dodatne zarad - setovima s po 30 pari sunčanih naočala proizvedenih u Kini. Svake su koštale 2.50 dolara, a one su ih dalje prodavale po četiri do sedam po komadu. Ostavile su deset posto pologa, a ostatak platile kasnije. No ubrzo su ostale bez mušterija nakon što su iscrpile krug svojih prijatelja i rođaka susjednim selima. Računica nije valjala: nakon proizvodnje, transporta, obuke za prodavačice i općih troškova u sjedištu na Manhattanu, troškovi VisionSpringsa dostigli su 20 dolara po paru. Gubitak je iznosio 17.50 dolara. “Bili smo izvrsni dobrotvori, ali ne baš dobri biznismeni”, rekao je Kassalow.

Tri godine kasnije Kassalow je udružio snage s BRAC-om, svjetskom mikrokreditnom organizacijom sa sjedištem u Bangladešu, koja zapošljava žene da prodaju zdrave proizvode, poput pomagala i aspirina. Kassalow je shvatio da mu njihovih 80.000 vještih prodavačica može pomoći da brže napreduje, usput štedeći novac za obuku i administrativne troškove. Godine 2008. VisionSpring je prodao 98.000 komada po cijeni od 1.70 dolara (BRAC je dobio popust na količinu), ali su ipak bili u gubitku od 9.30 dolara po komadu. Sljedeće godine brojka se popela na 201.000 komada po cijeni od samo 95 centis i gubili su sedam dolara po svakom. Po tom načelu, Kassalow bi trebao prodavati milijune komada da bi bio na nuli.

Kassalow se okrenuo drugoj polovici od 50 posto potencijalnih mušterija koje trebaju jaču dioptriju od one koju imaju obične naočale za čitanje. Zbog toga je i otvorena trgovina u El Salvadoru. Za 15 dolara po komadu, naočale na recept donijele su zaradu od 4.50 dolara. Kassalow kaže da je misija u El Salvadoru (radnja i prodaja na terenu) donijela zaradu u 2010.

Kako bi smanjio rashode za ubuduće, Kassalow razmjenjuje robu s dokazanim brandovima, uključujući ClearVision i FGX International. “VisonSpring raspaljuje tržište za nas”, kaže Alec Taylor, izvršni direktor u tvrtki FGX, koja je prodala VisionSpringu 10.000 komada naočala za čitanje uz vrlo veliki popust. Bilo to za pet, 10 ili 15 godina, ljudi će prihvatiti proizvod, a Kassalowa vizija će se ostvariti.

http://www.pomakonline.com/content/view/790/29/

Pojam socijalnog uključivanja

Termini socijalna (društvena) uključenost i socijalna (društvena) isključenost predstavljaju dva aspekta istog fenomena.

Socijalna (društvena) isključenost je na nivou zemalja članica EU,  definisana kao proces kojim su određeni pojedinci gurnuti na ivicu društva i sprečeni u punom učestvovanju u društvu zbog svog siromaštva ili nedostatka osnovnih znanja i mogućnosti za doživotno učenje, ili kao rezuultat diskriminacije. Ovakve pojave, pojedinca ili grupe stanovništva udaljavaju od mogyćnosti za zaposlenje, ostvarivanje prihoda i mogućnosti obrazovanja, kao i od društvenih mreža i aktivnosti u zajednici. Ovakvi pojedinci imaju malo pristupa institucijama, organima vlasti i procesima donošenja odluka što utiče na njihov pojačan  osećaj nemoći i nemogućnosti da utiču na sopstveni život.

httpv://www.youtube.com/watch?v=MIrdBbfXV1E

Socijalna (društvena) uključenost definiše se kao proces koji omogućava da oni koji su u riziku od siromaštva i društvene isključenosti dobiju mogućnost i sredstva koja su potrebna za puno učešće u ekonomskom, društvenom i kulturnom životu i postizanju životnog standarda i blagostanja koji se smatraju normalnim u društvu u kojem žive. Društvena uključenost osigurava veće učešće građana u donošenju odluka što utiče na njihove živote i ostvarenje osnovnih prava.

Jednoznačne i opšte važeće definicije ovih pojmova ne postoje, i na nivou EU dokumenata nije u potpunosti usaglašena dosledna upotreba navedenih termina.

Osnovni pojmovi:

Socijalna kohezija podrazumeva sposobnost jednog društva da osigura dobrobit svim svojim članovima, da svede na minimum nejednakosti i izbegne podele. Nijedno društvo nije u potpunosti kohezivno; to je pre ideal kojem svako društvo treba da teži održavanjem, poboljšavanjem i prilagođavanjem promenama koje se dešavaju u ekonomskoj, socijalnoj i političkoj sferi. Njen cilj jeste uravnotežen razvoj EU, smanjenje strukturnih razlika između regiona i promovisanje jednakih mogućnosti za svakog pojedinca. U praktičnom smislu, ovo se postiže različitim finansijskim intervencijama, u najvećoj meri kroz strukturne fondove i Kohezioni fond.

Otvoreni metod koordinacije  OMK (Open Method of coordination - OMC) utemeljen unutar EU, je glavni mehanizam za postizanje povećanja efikasnosti koji kombinuje zajedničke ciljeve socijalnih politika zemalja članica, nacionalne akcione planove i zajedničke indikatore, sa ciljem promovisanja efikasnije strateške politike društvene uključenosti zemalja članica.

Memorandum o socijalnoj uključenosti (MSU) (Joint Inclusion Memorandum – JIM) je dokument u kome svaka zemlja opisuje kontekst siromaštva i društvene isključenosti, kao i prioritete u rešavanju ovih pitanja. Memorandum o socijalnoj uključenosti jedan je od zahteva koji se moraju ispuniti u procesu pristupanja EU.

Strategija dvostranog povećanja efikasnosti (double streamlining) je usmerena, s jedne strane, na povećanje sinergije i harmonizacije mera socijalne politike, ekonomske politike i politike zapošljavanja a sa druge strane, na usklađivanje pojedinačnih socijalnih politika u zemljama članicama i određivanje konkretnih koraka i njihovog vremenskog redosleda u procesu usklađivanja.

Laken (Leaken) indikatori su instrument za standardizovano merenje društvene uključenosti na nivou EU. Osnovni skup zajedničkih Laken indikatora otvoren je za preispitivanje i usavršavanje, a podaci o društvenoj uključenosti prikupljaju se SILC anketom (Statistsics on Income and Living Conditions) standardizovanom za sve članice EU.

Nacionalno specifični indikatori su instrument kojim se ispituje uskraćenost društvenih grupa u specifičnim nacionalnim uslovima.

Definicija siromaštva je utemeljena na pojmu participacije. Savet Ministara EU je 1975. godine definisao siromašne kao “pojedince ili porodice čiji su resursi toliko mali da ih isključuju iz minimuma prihvatljivog načina života u državi članici u kojoj žive”. Resursi su definisani kao “dobra, novčani prihodi i usluge iz javnih i privatnih izvora”. Na taj način siromaštvo je definisano u relativnom smislu.

Koncept uskraćenosti, odnosno deprivacije, potiče iz psihologije i temelji se na konceptu potreba. Njegovo značenje nipošto ne treba svesti na subjektivnu dimenziju. Osećaj uskraćenosti svakako može da bude značajan u oceni društvene uskraćenosti, ali uskraćenost primarno predstavlja objektivno stanje u kome postoji izvesna smetnja u pristupu društvenim resursima i procesima koja dovodi do zadovoljavanja mnogostrukih potreba, uspostavljanja prihvatljivih uslova života i aktivnog učešća u životu zajednice.

Apsolutna uskraćenost u smislu odsustva šansi ili nemogućnosti pojedinaca, domaćinstava, društvenih grupa da pristupe određenim resursima, insititucijama ili se uključe u osnovne procese svoga društva.

Relativna uskraćenost, u smislu smanjenih šansi pojedinaca, domaćinstava, društvenih grupa (u odnosu na druge u istom društvu) da se uključe u kvalitetne usluge, resurse i razvojne procese svoga društva.

http://www.inkluzija.gov.rs/?page_id=32

U Londonu se otvara burza socijalnog poduzetništva

Prva svjetska burza socijalnog poduzetništva bit će pokrenuta u Londonu uz pomoć novca s neaktivnih bankovnih računa, najavila je britanska vlada. Korištenje tih računa već je od ranije dio "Big Society" plana kojim je britanski premijer najavio "prijenos moći" s vlade na ljude i podržavanje najrazličitijih društvenih inicijativa. Jedna takva je i Social Stock Exchange (SSE). U nju će biti utrošeno 850.000 funti s neaktivnih računa, a burza bi trebala socijalnim poduzetnicima priskrbiti lakši pristup kapitalu.

U sklopu burze bit će uspostavljena burza obveznica i kao sekundarni biznis - burza "startup" investicija kako bi se generirao određeni broj socijalnih tvrtki spremnih za prvi plasman dionica na novoosnovanu burzu.

SSE vjeruje kako će novac biti ključni čimbenik stvaranja uspješnog investicijskog tržišta za socijalno poduzetništvo. Formalno i regulirano tržište društvenog sektora pomoći će u prukupljanju investicijskog kapitala socijalnim poduzećima koja žele rasti.

Novac s neaktivnih računa iskoristiti za opće dobro 

Big Society plan s neaktivnih je bankovnih računa već prikupio ukupno 3.1 milijun funti za projekte socijalnog zapošljavanja, samozapošljavanja i pomoć marginaliziranim i ranjihvim skupinama u pristupu tržištu rada.

"Umjesto da leži neaktivan novac koji je ničiji stavili smo u funkciju koja će donijeti dobrobit lokalnim zajednicama i socijalnim poduzetnicima", rekao je Nick Hurd, britanski ministar civilnog društva i dodao kako se radi o investicijama koje će donijeti stvarnu promjenu u živote ljudi, pomoći mladim ljudima da dođu do zaposlenja, dugotrajno nezaposlenima da pokrenu vlastite biznise.

"Big Society investicijski fond već čini prve korake u tom smjeru. Njegov investicijski portfolio obuhvaća nekoliko uzbudljivih projkata kojima je potreban samo manji financijski vjetar u jedra da zaplove punom snagom", naglašava Hurd.

Boom društvenih investicija 

Osim tog fonda u Ujedinjenom kraljevstvu djeluje i Finance South East, sličan fond koji namjerava pokrenuti socijalna poduzeća u vlasništvu siromašnijih lokalnih zajednica kako bi takvim zajednicama osigurao pristup jeftinijoj zelenoj energiji.

Sve te institucije pod Big Society planom bilježe značajan porast uvjerenosti u isplativost društvenih investicija, čiji se dodatni rast u Britaniji očekuje tijekom 2012.

Pet koraka prema socijalnom poduzetništvu

Koliko god strastveno htjeli promijeniti svijet, ako vam poslovni model 'ne drži vodu' i vaše poduzetništvo zbog toga propadne - nećete pomoći nikome. Ali ako znate da postoji način da ipak nešto promijenite - i pritom zaradite - morate samo dobro promisliti o prvim koracima koji će vas odvesti u tom smjeru. Dobra je stvar što nove generacije potrošača žele kupovati od poduzeća koja pozitivno utječu na društvo. Znači, postoji obostrani interes: biznisi i klijenti žele isto: činiti dobro i podržavati dobro. Kako onda krenuti? Evo nekoliko savjeta: 1. Pokrenite poduzetništvo koje će imati vrijednost na tržištu, koje rješava stvarni problem Po tko zna koji put valja istaknuti: i socijalno poduzetništvo je poduzetništvo. A za poduzetnika je najvažniji zadatak prepoznati problem, uvidjeti priliku i stvoriti novi poslovni model koji rješava taj problem. Ako silno želite mijenjati svijet, a pogrešno postavite poslovanje - nećete pomoći nikome. 2. Integrirajte misiju u svoj poslovni model - iskreno Biznisi s misijom kupcima moraju prodati dvije stvari: ono što rade i ono zašto to rade. To "zašto" može doprinijeti stvaranju neraskidive veze s kupcima koja će ih natjerati da se stalno vraćaju po još. Zato se pobrinite da je vaša misija, priča iza biznisa, ono nešto što vas strastveno tjera naprijed - jer potrošači mogu nanjušiti lažnjake na kilometre. 3. Uračunajte misiju u cijenu Vaša misija mora biti u vašoj kalkulaciji. To će vam pomoći u slučaju rasta povećate i svoj društveni učinak. Uračunavanje misije doprinijet će određivanju točne tržišne cijene proizvoda, pa će vaša marža pokriti troškove poslovanja i omogućiti ostvarenje misije. Ako se primjerice odlučite saditi jedno drvo za svaka tri proizvoda koja prodate, budite sigurni da ćete cijenu sadnje drveta pokriti iz tih prodaja. 4. Ne nosite cijeli svijet na ramenima Koliko kog strastveni bili u ganjanju svoje misije, bilo da se radi o pronalaženju lijeka za rak ili dokrajčivanja siromaštva i/ili gladi u svijetu vaš biznis ne mora (a i ne može) riješiti čitav problem. Zato se prilikom integracije misije u poslovanje samo zapitajte: Gdje ja mogu činiti razliku? Trebam li rješavati glad u svijetu ili mogu pomoći gladnima u vlastitoj zajednici? 5. Budite jednostavni Kao i u mnogim drugim stvarima u životu - jednostavnost je ključ uspjeha. Ne možete biti svima sve. Potrebno je fokusirati napore, maksimalno pojednostaviti model i ustrajati. Stvaranje razlike u svijetu putem biznisa sastoji se u pokretanju i zadržavanju momentuma. Imajte na umu: postupno napredovanje bolje je od savršenstva. Svaki dan napravite nešto što vašu ideju, biznis ili koncept pomiče naprijed.

M. Montessori: žena koja je živjela duh socijalnog poduzetništva

Socijalni poduzetnici nerijetko se čak nazivaju novim herojima današnjice. Zvuči romantično, odvažno i vrijedno znatiželje otkriti zašto takav opis ljudi koji svojom poduzetničkom aktivnošću mijenjaju svijet-u svom osobnom ili grupnom dosegu - ali na način da i zajednica osjeti dobrobit.

U današnjem ekonomskom i društvenom trenutku, u kojemu je sve jasnije da postojeći ekonomski sustavi su teško održivi, ideje koje približavaju ekonomiju i humanost nameću se kao nužnost. Pionire takve ideje i nositelje poduzetničke aktivnosti koja ima niz povoljnih učinaka za svoju okolinu (ekoloških, zapošljava teže zapošljive kategorije ljudi, reinvestira profit u daljnji razvoj...) danas nazivamo socijalnim poduzetnicima.

No, to zbilja ne znači da takvo razmišljanje i postupanje ljudi nije postojalo i prije. Stoga krećemo u potragu za "socijalnim poduzetnicima" prošlosti. Ljudima koji su djelovali upravo na socijalno-poduzetničkim načelima, iako to naprosto tako nisu zvali. Prošlost ima svoje heroje onoga što danas nazivamo socijalnim poduzetništvom. I možda ćete se iznenaditi ako ovu priču nastavaljamo imenom dr. Marije Motessori, utemeljiteljice danas nadaleko poznate "montessori pedagogije". Gdje je "epicentar" njezinog "socijalnog poduzetništva“? M. Montessori je daleke 1907. u siromašnom dijelu Rima otvorila prvu Montessori kuću za siromašnu djecu.

Ženski  pothvat o kojem govori cijeli svijet

Radilo se, napomenimo, o zdravoj djeci (jer se M. Montessori do tada bavila djecom s teškoćama u razvoju), a koja su, silom prilika, ostavljena bez nadzora. Kada je napravila taj pothvat, otvaranje kuće za djecu, izjavila je kako je "imala čudan osjećaj iz kojeg sam znala da je u pitanju početak poduhvata o kojem će jednoga dana govoriti cijeli svijet".

Montessori se razvio u pravi pokret. Danas nema kontinenta na kojem ne postoje ustanove koje provode Montessori pedagogiju. Aktivizam M. Montessori počeo je davno prije nego što je osnovala kuću za napuštenu djecu. Bila je aktivna sudionica Međunarodnog kongresa za prava žena 1896. u Berlinu i 1900. u Londonu.

Briga za zajednicu, za pothvate od kojih korist ima zajednica, neprestano su bili njezin „vjetar u leđa“. Iako mnogi misle da je Montessori pedagoginja, ona je doktorica medicine. Kada je završila studij, 1896., odmah je počela raditi u bolnici Santo Spirito u Rimu. Volontirala je na istraživačkom programu Psihijatrijske klinike Sveučilišta u Rimu, gdje je susrela grupu slaboumne djece koja nisu imala odgovarajući tretman. Svo svoje medicinsko znanje prenijela je u polje pedagogije, ukinula tradicionalni pristup i time provocirala tadašnje znanstvene krugove jer je tvrdila da slaboumna djeca su više pedagoški nego medicinski problem.

Životna misija u socijalno-poduzetničkom duhu 

M. Montessori je prije otvaranja kuće za nezbrinutu djecu u rimu upisala i studij pedagogije, antropologije i psihologije. Godine 1904. Prihvaća status profesora-predavača na Pedagoškoj školi Sveučilišta u Rimu. Predavanja je sumirala u knjizi "Pedagoška antropologija" u kojoj upozorava: Predmet našeg proučavanja je čovječanstvo; smisao života je u učiteljskom pozivu, a učitelj je pozvan na ljubav za svako ljudskodijete. Ljubav je ono što od društvene dužnosti učitelja čini višu svijest o njegovoj misiji".

U svojoj životnoj misiji M. Montessori itekako se dotaknula načela i duha socijalnoga poduzetništva. Stoga ne čudi što ju literatura koja se temom socijalnog poduzetništva bavi vidi kao povijesnu ličnost koja bi danas bila - socijalni poduzetnik. Marija Montessori bila je više puta kandidat za Nobelovu nagradu za mir. Umrla je u Nizozemskoj u 82. godini.

Na njezinoj nadgrobnoj ploči piše: Molim djecu koja su puna snage da se ujedine samnom kako bi se uspostavio miru u čovjeku i u svijetu.

http://www.pomakonline.com/content/view/759/29/

Jednostavne ideje socijalnog preduzetništva koje ne zahtijevaju velika ulaganja

Imao samo brojne klijente koji su vjerovali da je kapitalizam zao, pa za njih u obzir dolazi samo za neprofitne organizacije ili državu. Često ih upoznajem s drugim mogućnostima koje im nude priliku za dobru zaradu uzimajući u obzir njihove neprofitne vrijednosti. To se zove socijalno poduzetništvo. Kim (izmišljeno ime) jedna je od mojih antikapitalističkih klijentica. U dobi od 36 godina, unatoč prvostupničkom obrazovanju iz povijesti, magisteriju iz novinarstva na Berkeleyu i diplomi prava, zarađivala je manje od 20.000 dolara godišnje i jedva preživljavala. Kada sam ju upitao do kojih joj je stvari stalo, odgovorila je: „Voljela bih da je u društvu manje individualizma i više zajedništva.“ Rekla je da voljela slušati priče svojih djeda i bake o Velikoj krizi, tijekom koje su stanovnici u kvartu skrbili jedni o drugima. Tada sam ju upitao zašto ne bi napisala knjigu pod nazivom „Zajedništvo: zašto smo ga izgubili? Kako da ga vratimo”. Zatim, na temelju onoga što si naučila, pokreni poslovno savjetovalište u kojem možeš pomoći stanovnicima iz istog kvarta da se povežu. Nakon kratkotrajne odbojnosti zbog pomisli da mora tražiti novac, ozbiljno je to uzela u razmatranje. Joel Tranmer učinio je korak dalje od samog razmišljanja. Šetajući jedne hladne noći, primijetio je beskućnika kako spava na ulaznim vratima, pokušavajući se zagrijati novinama. To je Joelu dalo ideju o uporabi recikliranog novinskog papira kao izolacijskog materijala u građevinarstvu – to je jeftinije i manje štetno za okoliš od fiberglasa. Zaradio je dovoljno od tog posla pa je otišao u prijevremenu mirovinu. Danas je predsjednik neprofitne Zemljišne zaklade okruga Napa. "Profesori" bivši osuđenici i (iz)liječeni ovisnici Osoba za plakat za socijalno poduzetništvo svakako je Mimi Silbert, utemeljiteljica Delancey Street fondacije, 'Harvarda' za ljude s dna društvene ljestvice. Nema uvjeta za upis. Zapravo, prosječan rezident ima 18 krivičnih djela. Iako, nakon šest mjeseci na Delancey fakultetu, gdje su „profesori“ bivši osuđenici i (iz)liječeni ovisnici, diplomanti imaju tržišne vještine. Zvuči kao neprofitno? Delancey Street nikada nije primio ni novčić iz državne blagajne i nikada nije podnio zahtjev za institucionalnu pomoć. Gotovo sav novac dolazi od posla koji vode „diplomanti“ Delancey Streeta: pokreću autoprijevozničku tvrtku, restoran u San Franciscu i desetke dobavljača božićnih drvaca. Stopa uspješnosti Delancey Streeta je 65 posto, i veća je od većine sveučilišta u kampusu Californije. Craig Newmark pokrenuo je online oglasnu ploču Craiglist na kojoj besplatno možete pronaći sve, od provoda za jednu noć do stalnog posla (čak i u Hrvatskoj). On zarađuje samo od poslodavaca koji oglašavaju listu poslova. To je bilo dovoljno da Craiglist zaposli 14 osoba, ujedno pomažući milijunima ljudi u 50 gradova u SAD-u, bez štetnih utjecaja za okoliš ili bilo kojih drugih neželjenih posljedica. Među prvim socijalnim poduzetnicima bila je Maria Montessori, talijanska liječnica koja je 1907. otvorila svoju prvu Casa De Bambini, privatnu školu za djecu s koja imaju poteškoće u učenju. Njezina načela primjenjuju se i danas u još uvijek popularnim Montessori sustavom obrazovanja. Dva milijuna Indijanaca u SAD-u imaju najvišu stopu siromaštva i nezaposlenosti. To, unatoč činjenici da posjeduju zemlje veličine Californije, koja je bogata drvnom građom, pašnjacima i oranicama, te da sadrži znatan postotak američke nafte, plina i rezervi ugljena. Rebecca Adamson osnovala je Prvi nacionalni institut za razvoj (First Nations Development Institute) kako bi osigurala mikrozajmove i pomogla Indijancima pokrenuti male tvrtke koje koriste njihove prirodne resurse.

http://www.pomakonline.com/content/view/796/29/

I socijalno poduzetništvo ima svoje mitove

Svaku temu ili ideju kroz vrijeme poprate i mitovi. Tako je i sa socijalnim poduzetništvom. Međunarodna neprofitna organizacija NESst, snažno usmjerena upravo razvoju socijalnog poduzetništva i kao „pokreta“ koji treba dati dodatni zamah gospodarstvenoj aktivnosti, ali i kao sredstvu jačanja održivosti civilnog društva, već prepoznaje mitove koji prate temu socijalnog poduzetništva.

Iako je socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj mlada aktivnost, neki od mitova, mogli bismo reći, već se mogu prepoznati i kod nas. Naime, postoje mnogi mitove vezani uz poduzetničke aktivnosti u neprofitnom sektoru. Potpuno neupućenima u svijet socijalnog poduzetništva, ili civilnog društva općenito, zvuči čak i zbunjujuće o kakvom se uopće poduzetništvu govori i radi u neprofitnom sektoru?! Nisu li profit i poduzetništvo neraskidive, neodvojive kategorije? I kakvo je to poduzetništvo koje je  - neprofitno?  Pitanja su to koja uglavom postavljaju oni koji nemaju iskustva ili pobliže kontakte s civilnim sektorom. No, činjenica je da su i mnogi mitovi proizašli iz strahova i otpora civilnoga sektora prema poduzetničkim aktivnostima. Zašto? Možda su razlozi upravo u mitovima. Evo najčešćih.

Mit 1

Provedba poduzetničkih aktivnosti nije primjerena neprofitnim organizacijama. No, činjenica je da su poduzetničke aktivnosti naširoko su prihvaćena i korištena strategija za neprofitne organizacije širom svijeta. U većini zemalja, prihod od poduzetništva čini značajan dio sveukupnog financiranja neprofitnih organizacija.

Mit 2

Provedba poduzetničkih aktivnosti nezakonita je za neprofitne organizacije. A što kažu činjenice? Različite zemlje imaju različite zakone, ali tek rijetke ne odobravaju neprofitnim organizacijama da se bave nekim oblikom poduzetništva. Hrvatska nije, srećom, među tim zemljama. 

Mit 3

Poduzetništvo je preriskantno za neprofitne organizacije. Činjenica broj tri, pak, kaže kako svaka poduzetnička aktivnost sa sobom nosi određeni rizik jer uspjeh nije zajamčen i takvih jamstava naprosto nema.  Ali vi možete odabrati aktivnost s razinom rizika koja vama i vašoj organizaciji neće stvarati nelagodu. Zapamtite da ni prikupljanje sredstava nije bez rizika.

Mit 4

Našim se korisnicima to neće svidjeti. Jeste li sigurni? Korisnicima se možda neće svidjeti ako ne budu u potpunosti razumjeli razloge i način na koji poduzetništvo može koristiti vašoj misiji i pridonijeti cjelokupnom financijskom zdravlju vaše organizacije.

Mit 5

Ne možemo se u to upustiti... pa mi uopće ne znamo kako poslovati?! Pouzdajte se u ovu otpimističnu činjenicu...ako ne možete sami odabrati poduzetničku ideju koja proizlazi iz vaših iskustava i vještina, možete kao pojačanje dovesti vanjskog stručnjaka. Osim toga, poslovne se vještine mogu naučiti.

Mit 6

Poduzetništvo će nas udaljiti od naše misije. A što kaže činjenica broj šest? Ako ste unaprijed svjesni ove mogućnosti i pripremite se, malo je vjerojatno da ćete se udaljiti od misije. Osim toga, samofinanciranje vezano uz misiju povećat će vašu pozornost prema samoj misiji.

Mit 7

Našim se donatorima to neće svidjeti. Hmm, valja dobro promisliti o ovom mitu. Jer, činjenica jest da se donatorima zapravo sviđaju organizacije koje pokušavaju ostvariti vlastite prihode. Samofinanciranje vam može pomoći i u dobivanju novih financijskih potpora.

Mit 8

Ne postoji ništa čime bismo mogli zaraditi novac. Činjenica: Ne znate dok ne probate. Mnoge neprofitne organizacije potcjenjuju svoje vještine i vrijednost svojega rada.

Mit 9

Već smo probali (ili je netko drugi probao) i nije uspjelo. Činjenica: Svaki je slučaj jedinstven. Većina poduzetnika pokreće brojne poslovne ideje prije nego li pronađe onu koja uspije.

Mit 10

To možda uspijeva u SAD-u, zapadnim zemljama... ali ne i ovdje. Činjenica: Mnoge najinovativnije ideje samofinanciranja došle su iz područja gdje su propisi i pristup filantropskoj podršci bili najmanje povoljni.

Set as favorite

Bookmark